Postajem šum bila

Postajem šum bila svoga zapešća i muk nedoumice svojih rasutih dogovora između zbunjene noći i dolazeće zore u koju ulažem sve nade da će izroditi savršen dan. Rađe biram podsvijest nego filozofije, koje bi ionako u ovom trenu izvlačila iz one stare mudre ''znam da ništa ne znam''. A podsvijest po dobroj staroj navici ništa ni ne pita, već uigrano vodi glavnu riječ u jurišu sa mojim prstima. Noćas nisam od papira. Noćas me zamara kemijska olovka. Ni za muziku ne znam... ako je pustim, mogla bi povesti krivim stazama. Znate već, muzika k'o muzika.

 Ovako još u razduženoj nedoumici prihvačam klapanje tastature da se pobrine barem za taj jedan 'ne znam'. Obečavajući oporavci bez adekvatnih naziva jasno se očituju u odrazu iz mog ogledala. Nije to što sam tijelesna, već znam koliko duh preslikava svoje stanje u rastegnutom bezdanu mojih šarenica. Ne želim utrpavati suviše banalnosti u ovaj rano noćni marš. Ne želim nikakvom nepromišljenom zanesenošću ukaljati balans koji sam na jedvite jade održati uspijela između raznoraznih izmjena euforija i odrečenih depresija. Mirisna svijeća crvene boje dovoljno ležerno suzbija miris duhanskog dima ove malecke prostorije... A zujanje iz virtuale i na sreću malobrojnih naprava tehnologije oko mene ipak sve više naginje k tome da donesem odluku o muzici. Nekad su me liječili tuđi lyricsi. Možda kad imam najviše toga za reći olako pokleknem pred nestrpljivošću inspiracije, pa uzdajući se u podsvijest zapravo olakšam sebi mnoge dileme i nedokučivosti van ove opipljive reale. Kazaljke, koje sam prezirući protezala putem svojih pametovanja o surovoj apsurdnosti modernog doba i čovjeka, negdje su na mom putu zapele za nostalgiju; pa ih neko vrijeme nemam prava prozivati. Iako su sveprisutne i neizostavne među svim pojmovima mojih otpora.

Ne opirem se ničem već neko vrijeme. Dresiram psihu na suzdržanost, tijelo na usklađenost, a duh na siguran preobražaj novom budnošću kroz sve moje višeznačne zrelosti. Ne, nisam još posve odrasla, nemojte se zbuniti... ja nikad neću baš posve odrasti. Samo usklađeno vjerujem intuiciji u svakoj svojoj ulozi. Samo krotko pokušavam posložiti sreću na svakoj svojoj inspiraciji kroz životne vrijednosti. Postajem šum bila svoga zapešća i muk nedoumice svojih rasutih dogovora.