Jednom bješe ljubav

I plač okruni nadrastanje.
Kao prepušten vojnik na straži
nespreman za odrastanje.
Kažeš puška, kažeš banana...
Kažeš bilo koju banalnost
ili nepromišljenu slučajnost,
a oni čuju samo perverzije -
oni više ništa ne vide
osim površne materije.
Sex, lova i ubijanje?
Zar to vodi ovaj svijet?
Preuzete uloge umjesto lutaka;
pijune se ništa ne pita.
Zamršene dvojbe u dilemama,
pa nazad...ali nitko ne otpetljava.
Tamo gdje još ima srca
izgleda mora vladati tuga,
jer... nema 'jer'. Jasno je sve.
Mrziti takav svijet? Do očaja.
Samo to. Mržnja neće pomoći.
Sakriti se od njega? Nemaš gdje.
Opet ćeš ga se morati dotaći.
Kamo?! Gdje?! Ne zna se...
A jednom bješe ljubav,
pa su je lažne glasine gasile,
dok je ona nijemo trpila opaske -
vjerujući da dobro ipak uvijek pobjeđuje.
A jednom bješe ljubav,
i jedno mjesto za dvoje,
koje se još slijepo nada
da će ih vidjeti kako zajedno stoje.
Da spase sebe?
Možda bi i jedna dovoljno snažna iskra
bezuvjetne ljubavi što sumnju ne poznaje
spasila sve...
Možda plač okruni nadrastanje.
Možda je samo ubilo odrastanje.