KRAJ – SPAS

Ostalo je njeno more,

Njegov uzavrel trag

Nad oblacima lažnih krojeva sna,

Tiha nostalgija sjebanog uzmaka

I prazna tišina svih iznajmljenih stanova.

Ispričat će jednom priču o tom.

Kad budu potpuno hladne

Kuverte što još stižu

Pod nazivom ''zajedničke''.

Prestalo je jedno 'mi',

Drugo se negdje rodilo.

San kao pali dah bez pravde;

Obješena zavjesa

Bez prikladnih kvačila.

Improvizacija.

Ona je to bila.

Maska lažnog 'mi' i 'nas'...

Prolivena daljina.

Sad tek mukla tišina.

Nije sve što se improvizira

Nužno i kreativa.

Jebi ga...

Kraj.

Spas.