...JER NE MOŽE BITI PAMETNA I LIJEPA...

  (iz zbirke pjesama 'Prvi sentiš bez mozga')

Ta je teza valjda nastala

suđenjem bez prosuđivanja

( k’o i mnogo toga do sad )

zbog previše lijepih, a šupljoglavih,

zbog barbica 21-og vijeka

koje sigurno za sebe nikada

ne bi rekle

kako su samo lijepe

( Bože moj, one su u ogledalu i najpametnije! )

Ali usput se stvorio problem

i sa druge strane...

One zbilja pametne više ne žele biti lijepe.

( kao da se žene oduvijek nisu šminkale,

isticale atribute na različite načine...

i kao da i njihove mame nisu nosile potpetice,

dok su ih kradom i one oblačile na svoje male nogice,

kao da ne vole kako im guzu zaokruže minice,

i kao da je sve to postalo jeftino isticanje

- suđenjem, ne prosuđivanjem...)

Ili su alergične na sve ženstvene pizdarije?

Intelektualke,

čini se, moraju biti

u nekoj dozi feministkinje,

pa se trude da izbjegnu

‘’standardnu’’ ženstvenost i seksipil

u širokom luku,

da ne padnu u isti koš k’o one prve.

I eto, opet predrasude,

s obe strane gledišta.

Jer ako si seksi, zgodna i sređena; oni sude...

Da ti je u glavi stopostotna šupljina.

A ako uz to progovoriš suviše mudro, oni se čude...

Sigurno je zabuna...

Jer ne može biti pametna i lijepa.

Ne, ne može biti lijepa i pametna.