UZ KORAK SAVRŠENOG BALANSA

Veselim se bilo kojem obličju
svakog novoponuđenog dana
što mi ga svemir prospe iz rukava.
S osmijehom uzimam,
s lakoćom prihvačam...
Ne žugam, ne brigam,
na suze se ne vračam.
Dijelim se skladno, šareno i zanosno
na stotine potrebitih strana
i time samo bivam jača.
Nekad me dodatno napune
u mojim zenovima
poneka spontano vesela
dočekana zora
ili prosuta mjesečina
u mojim iscjeljujućim insomniama.
Ponovno postajem savršen balans
svih svojih sjajeva i kaosa;
nenadjebiv stih
tuđih preloma i spokoja.