POVREDA PRAVILA PONOSNOG "PONEKAD"

Žgincala sam rimu

pri skoku na tečnost,

 u hvatanju jednakosti

misli i ispisivanja...

Još ponekad zaboli pri promjeni vremena;

pa ju utješim... između djelovanja

 ubacim poneko "noći- doći", "tuga- druga",

"tebe- sebe" ili "kažu- lažu"...

Znaju ruke da će biti još mnogo

iskidanih- ispisanih stranica.

Ponekad bez inspiracija

pravim društvo oporavljenim rimama.

 Meni nikad nije smetala dosada.

I nije mi teško ( ponekad ) priznati umu

 da je priprosto prosječan.

Ulovim pijanstvo

 k'o zadovoljavajući obrok mojih egoizama.

Množina, jer ja sam u mnogim licima.

 Slomila sam pravopis

još u prvim pronađenim idolima;

 rekoše da škola ne vrijedi ni pišljiva boba...

Pa ponekad čitam samo sebe,

egocentrizme omeđujem

 bez ijednog uzora.

I tada nikom ne dopuštam

da ukalja moje "ponekad",

ja sam sve od svega i ništa od ničega,

 sloboda skladnoga u kreaciji nereda.