NEDJELJNJI MEČ ( tjedan taj i taj... )

Opet sam u ringu s Nedjeljom. Slučajnost ili namještaljka? Ne znam...

Ali jesam li opet nespremna? Već me nokautira tjednima svako sedam dana iznova – Nedjelja i ja, a prazna publika. Ne pripremam se na novu dozu njenih batina. Ignoriram. Od dosade do kasapljenja sve mutnijim i manje brojnim sjećanjima, pa od prežderavanja dosadom do novih povračanja stihova; u čijem si sastavu 'Ti' najjača kiselina.

Sate prođenih insomnia pretačem k'o višak iz kanistra u neku bocu manjeg kalupa... Sudac stalno prekida po procjeni prolivene krvi iz mojih nezacjeljenih rana od prije tjedan dana. Jebe me dehidracija. Nedjelja opet prolazi samo s modricama. No, iako nema tko da joj aplauzira, mislim da sam joj slabost pronašla – suviše je samouvjerena... A nitko joj nije stigao reći da se bori s borcem uma, a ne tijela, i da se ova izbalansirana duša odavno naučila nositi s ozljedama. Bilo je i teških preloma, ali ring nikad nisam kukavički napustila. Bilo je i umišljenijih protivnika,ali ih je njihova slabost u moju korist uvijek nadmudrila. I danas će sudac odsvirati kraj, ali ne garantiram ti, Nedjeljo, da ćeš izaći iz ringa na nogama. Jer si bahato putem zaboravila da je večeras pun mjesec u prelasku na ponedjeljak. Moja nova i jača moć se otvara. Čekam noć... a meni, osim što si mi ti već dopizdila sa svojim nokautima i praznim tribinama; neodoljivo počinje pasati naše rastezanje u rundama, koje je danas iznenadilo i tebe i suca. Ali ne i mene, Nedjeljo... Taktika iznad praznih batina. Vjera u ludost vlastitih mantranja iznad umišljene praznine bez pomaka. I dok se ispovračani stihovi već liju niz nepoznate pute kanalizacija, a insomnijski zbroj je već uredno pretočen u kanistrima i bocama; ja u nenadanom trenu vadim, na svoje lice puno oteklina i rezova, jedan nenadjebivo podrugljiv i močan kes rasparanih usana – u kojem ti prekasno navještam da si ovog puta najebala. I samo 'bum', zadovoljno udaram tamo gdje si najumišljenija... najslabija karika. Nokaut. Prvi tvoj pad u ovom nizu naših dvoboja. Večeras me pun mjesec liječi od svih ozljeda. Večeras tebi Nedjeljo treba rakija umjesto obloga. Do sljedečeg puta...

Ti se odmori i razmisli o slabostima. Ja ću u međuvremenu preletjeti s osmijesima ostalih šest dana. Neću im se hvaliti da sam te nokautirala. Neću im priznati da još bole na nekim mjestima prelomi starih dvoboja...  Počastit ću ih bocom svojih insomnia i ponosno ih pozvati na meč sljedećeg puta – da bude svjedok i publika; da sam te opako nadjačala.

10.mj.2016.