BLAŽENI MEĐU OPASNIMA

Jesam li vam rekla
Kako skupljam naslove
U hodu svoje ulice;
Od ludila do svakodnevnice -
Kako tko što mudro izrekne,
Ja u glavi redam metafore.
I tako to krene -
Od klošara do klošara,
Od faca do kraljeva,
Od dijeteta do 'diteta';
Od same sebe pa nazad do reale -
Nižem svoje mudrosti vrijedne,
Nekima nedokučive,
Nekima tripozne,
A rijetkima sasvim logične.
No dobro, idem dalje...
Jesam li vam rekla
Koliko me nostalgija ponese
Kad se najmanje od mene očekuje -
Pa vrtim u glavi
Neke slike nedorečene...
Momenti i memorije, reklo bi se.
Al' bacim smješak
Kao da ne jebe me,
Što samo nižem i nižem svoje naslove.