(još jedna) ODA ZORIci

Gasim laptop.
S prvim plaštom tišine
povlačim snažne dimove.
U posljednje vrijeme ne zna se...
Dal' ja čekam zore
ili one čekaju mene.
Treća forma rukopisa
u sva tri reda mojih rokovnika.
Ukradeno sam oprostila.
Otuđeno preboljela.
Uništeno zaboravila.
Povučem dva-tri dima kao isti dah.
Nudim šarenilo plućima,
a ono ga realizira
u novu nijansu mojih oblaka.
U oblacima sam oduvijek
znakove tražila...
Kao čitanje iz kave -
kao shvačanje metafora -
kao igru bogova između redova.
Gasim noć.
Bdjenje mi dođe kao meditacija.
Moja nirvana je svaka nova zorica.