KRATKA POTRAGA KRAJA

Gdje je stao kraj
nakon slikovitog preuzimanja vladavine
mog srca nad okriljem uma
kroz ponovljeno samosažaljenje pred prazninama
nedoživljenih poraza.
Alo svemire, ja ne padam!
Pa valjda to više i sam znaš.
Ne jaučem, ne puzim, a ni ne pauziram.
No, gdje je stao kraj
od mojih jednadžbi stihova
i mojih zakrpanih matematika
bez brojeva...
Mnogo, mnogo ikseva...
Ali kraj se sakrio. Obična kukavica.
Jebeš ga.
Nemam ja živaca za igre skrivača.
Dapače, nemam ja uopće živaca.
Ja sam zvjezdica nebeska,
nimalo čovječja, drsko prečarobna.
Alo svemire, ruku pod ruku ti&ja
idemo dalje od traženja krajeva.