BOGATA BEZ BABA ( HA HA HA )

Selo seli seobu sitničavih siktanja
u leglo zmijskih ljubomora;
puno, puno oguljenih oklopa
( kažu da je sreća pronači jedan
pa ga nositi k'o mantru
za novčanu blagodat).
Pizdarija. Bablje priče
valjda izmišljaju babe
jer umiru od dosade...
Pa kako koju proguraju
pod ''stare narodne''
umiru od smijeha (vještičjeg cereka)
cijelom selu; cijelom leglu
za leđima.
Pizdarije... ma ja se isto sjećam
da sam k'o mala na Braču
pronašla zmijsku odbačevinu-
suhu ljušturu,
i naivno u novčaničić pospremila...
Pa dobro, babe!
Još čekam;
gdje je ta novčana blagodat ?!
( Eno smiju se luđakinje...jebi ga...)
Al' možda baš njima u inat
svemir tu ''staru narodnu''
u moju korist pogura...
HA HA HA...
Evo smijemo se selu svemir i ja;
već mi prva tura zelembača
u moje kraljevstvo pada!
''Adio! pa-pa!'' mahat ću babama
kad otplovim na brodiću svom
punom ljubavi i veselja...
''Na Brač!'' - tamo me sreća
napustila- pronašla- pogodila-
promakla-
na smijeh novog svitanja slatko potakla!
S krilima od bijelih jarbola
odvezat ću jezike
''narodnog veselja''...
Pa znajući da je do svemira,
a ne do praznovjernih
babastih kvazi-izmišljotina,
s punom zalihom blagoslova
usidrit se u neku valu
( kao što to bješe Osibova)
sa nekoliko svojih anđela
ispucat ljeto od početka do kraja,
bez i najmanje primisli
da švrljam obalom
u potrazi za zmijskim 'amajlijama';
dignut jarbol u znak odjeba
babskim cerecima
i ''starim narodnima''.
HA HA HA,
modra pučina
od rođenja mi domovina.
Eto, ja sam već bogatašica!