BIJAH I VRAG

Ja sam se nagutala prašine sa odlutalih uspomena,

prošla putem kaosa na milijun načina,

bila I zvijezda I pad, jednako ponosna,

plakala I vikala, s istom maskom osmijeha.

U vječni spomen najdražih ruže sam bacala,

jednakom lakoćom boli k'o što život stvarah,

grob I kolijevka na kraju ista poanta,

I za prvi I zadnji dah ravnodušna je sudbina.

Nisam mnogo druge pitala, putem k'o budala učila,

išla za slijepcima istim korakom k'o za mudracima,

postelju mijenjala ulicom, dane noćima,

glad tješila gutljajima, brigu s dimovima.

Pomiješala sam usput I užitke I boli,

ljubav proanalizirala iz svih kuteva svijesti,

dušom ljubila I tijelom gubila,

umom nikad nijednom pripala.

Bijah I lutka, bijah I vrag

ubrzanog koraka I s malo osvrćanja,

čizmama gazila, na prstima prolijetala,

nekad ptica, nekad tek paučina,

u svom letu slobode kroz sebe I život...

ili kroz ovu iluziju vremena.

2011-2012