Sedmica.

Sedmica me pratila neizbježno
Od prvog pogleda prema zvijezdama
Pa do tmurnih oproštaja
Sa predragim facama mog uzrastanja.
Sedmica, žuto-crna, skinuta sa zagrebačkog tramvaja,
Jedna od rijetkih uspomena
Na mog heroja
što ga je prerano prestala pratiti
Sveta sedmica.
Nosili smo je nekad skupa...
Al' ta luđakinja od mene
Nikad nije odustala.
Poploča mi svaki prolaz između planina
Bez da me i pita
dal sam spremna za novi vrh,
A ja joj vjerujem.
Pa to je moja ljubimica
Što uvijek nešto navješta
Razigrano miješa špil mojih karata
I izvlači iznova sebe
Ko moj sretan kraj
Ko pozlačen sat što odbrojava raj
Ko spoj vjere i ludila
Što i u najtežim danima
Šapuće u mislima;
"Uz tebe sam, znaj..."
Sedmica. Moj hit. Moja alfa i omega.
Imaginacija mog predanog spašavanja.