OTEGNUTI RAZMAK ZA SKICE BALADA ( III. dio )

Opet preduge psovke
Kroje humor mojih milosti.
Nema jadanja ni kajanja
U ovim zaključanim tajnama.
Na čelu mi piše 'metafora'
Jer sam prelijena za dovršiti priču
Bez rezanja na kaose slobodnih stihova.
S njima baratam ko Wyatt Earp s revolverima ,
( Što je došao tiho
I ušao u legendu) ...pa još sam dio divljeg zapada.
Priznata ili gramatički potpuno neovisna,
Jezik je sluga mojim zjenama,
Galop kopita bez smjera
Balans je mojih balada i bježanja od istih.
Hitno osmijeh suznog oka prodajem!
Ili mijenjam za novo doba;
Gdje su smisaone i same točke
Bez potrebe za pucanjem
U tuđe nišane krvavih sumraka,
Ali mojih hitaca-mojeg ruža na ispijenim bačvama...
Ma sve je izmiješano u tim skicama.
Zauvijek zatvorit ću ludilo
Jednom. Da,jednom
Kad ni ruka više grč ne bude
Mogla liječiti ovim otrovom...
Pisanje... ah, moje pisanje...
Ni s tobom ni bez tebe
Ja ne umijem
Razvući već otegnute razmake,
Pritom tješim plasibo efekte,
Ali skice balada ostaju tek našvrljano ispucavanje...
Wyatt Earp ipak nije moja sorta.
Čizme slobode su mi otvrdnule korake,
Ali za revolvere se ipak ne opredjeljujem.
Kaos sam prenamjenila
Za samo moje ime i nadimak.
Savršeno klizi među zorama,
Mojih raskinuća sa pričama,
I novih darova među tko zna kojim izdanjima
( tko zna koliko mojih zbirki pjesama ),
sa tko zna koliko otrova-lijekova...
Ništa ja to ne zbrajam;
Ništa od tog ne sanjam,
Omjere i doze olako zaboravljam .
Četvrtu ispovijed proročanstva pišem
Bez nauma da ju ističem,
Bacam skice pod tračnice pruge istine
Da bude što bude -
Kao što i oduvijek je;
Laž usmrđeno umire od bijesa
Jer ne uspijeva da me sustigne
Kroz galope, kroz juriše,
Za dvoboje mačem ili srcem
Potpisujem bez predaje...
Strah? Adio luđače.
Oko za oko, nimalo ne bojim se.
Otrove sam odvagala odavna,
Balans plasibo ludila
Suviše me uzdiže ...
Krilima dajem ime 'pucanj kaosa'
I bez rata objavljujem:
Još flegmatično čekam
Vrijeme za balade.
Kratak smisao ko dah;
Otpuhan barut riječi kroz zrak,
I ključ za svoje zjene
Ovisne o blebetanju tišine,
Prstiju kao jedinog oružja;
Pisanje me rodilo...
Od pisanja gubim sve i dobivam
Njemu dugujem nesana jutra
I apokaliptične scenarije
Svojih sapunica.
Otrov. Omjer. Doza. Kažu...
Nikad nisam, neću i eto ne slušam!
Misao budalastog odjeka
Zove me na playback mamurluka.