OTEGNUTI RAZMAK ZA SKICE BALADA ( I. dio )

Otrov dolazi u malim dozama...kažu.
Nije mi prošla treća zbirka,
A trebala je bit druga...
Možda četvrta tako ustupi mjesto petoj...
Ma... nisam skrenula s puta...
Samo s malo riječi
Polu-jasnog smisla,
Otegnem ponekad slova
U nerastezljivi beskraj
Neuhvatljivih balada;
S puno objašnjenja za prolazne,
Spustim vlastitu bit
Na najniže...
Levele za početnike.
Ma...neopisivo je moje voljenje.
Kako da uvjerim svijet
Da je predivno savršen?
Taj kaos kao da ne prihvača vlastito srastanje.
Naći balans, dragi moji,
Nije uzgajanje sve veče monotonije...
Naći balans, neshvačeni,
Upravo je prihvačanje;
Da sve crno i bijelo
Tu je da bude-
Kako bi rekli- sve ima svoje razloge
Kako bi rekli- šta bude bit će
Kako bi rekli- iz svega izvuci ono najbolje...
Svašta kažu, (pre)često i lažu...
Al i ono istine što ispljunu,
Samo ko vjetar puštaju,
Neuhvatljivu i neopisivu.
Opet blejim filozofije
Ko na playback -
loše 'pjevanje' sa primjesama 'vrištanje'...
No dobro, smisao nije promašen...