MAMURLUCI, NEVERE (i još mamurluka)

Svaki mamurluk
objesi svoje stihove
na sušilo od istine,
ponekad na to udru nevere
pa odnesu stihove
u tuđe dvorište...
Tamo razapinju
moje mamurluke
na proste faktore -
na križeve plitke osude,
stavljaju ih u usta
k'o pohotne ubojice...
Tamo izrigaju moje stihove
kao ruglo druge dimenzije,
svak za sebe najpametniji...
svak za sebe najsuperiorniji...
Ja da im pripadam
nemam namjere.
" Popušite mi, naivčine..."
Tiho u sebi smješim se...
Ne trebam ja stihove nevere,
moja su sunca zlatna
što vječno vješto suše
isprane mamurluke.