Oaza ludila

Sipala sam plahe riječi
u naručje okrutnima,
pa izravnavala dubine
za udovoljit nezadovoljnima...
Sve sam skupljala
u šaćicu sjebanosti
i svemiru u lice prosula,
onda nasmješena ostala
u oazi svoga ludila;
ono nema granica -
jednakom dobrodošlicom obasipam
i pokorne suze očajnika
i slatke pozitive dostojnika;
miješam i izljevam, kako me volja,
no svoju slobodu
pod okove više ne stavljam.