PROŽVAKANE MUDROLIJE ( ili ne )

Ne sekiraj me.
Ne nerviraj me.
Muka mi je od kloniranih riječi.
Moje noćne galame su mutirale.
Ti ne shvaćaš...
Nikada nisi niti ćeš.
Pa onda, pusti me...
Da žvačem k'o istrošenu žvaku
svoje moždane vijuge i skretnice,
mene ne bole,
pa zašto bi tebe...
Opet tražim mudrost
u sjebanosti.
Znaš da drukčije nisam
nikada umjela.
Svađaju se naše zore -
moja tek odlaženja u san
i tvoja buđenja...
Mimoilaženje. To je naš odnos - naš mrak.
Ne sekiraj me.
Ne nerviraj me.
Izgubila sam okladu
sa zvijezdama,
pa žvačem
ovo malo što je ostalo
od moždanih stanica.