PLJUCAM U TIŠINI

Svi prema meni
postaju brutalno iskreni.
Lječenje kompleksa
i popratnih nuspojava.
Da uzvratim? Ma neću,
žao mi budala...
Mislim se, dovoljno sam jaka
da prožvačem, kao da je šala...
Jer ako uzvratim;
konkretnom iskrenošću zasmrdim,
proplakat će svi
od istrunule istine,
zamaskiranih dobrih namjera...
I plačući se skriti u kutak
još neotkrivenih kompleksa.
Pa neću...
Gutam njihove izljeve.
Žao mi budala, mislim se.
Ispod moga ranga,
ne uzvračam...
Mudro žvačem,
pa u tišini ispljucam.