PISMO

                                                                                                Za Danijela


Piši mi
nekako od tamo.
Tamo gdje bogovi
već imaju lice.
Ostat će nevažan
potpis na kraju rečenice,
ako očutim
da je tvoje pisanje.
Ja ponekad gubim riječi.
Što svjesnija, to bolesnija.
Piši mi
nevidljivim perom,
tinta će već primiti oblik
i bez izgovorenih riječi.
Preskočit ćemo oblake
i svemire što dijele,
jer misli mogu sve.
Ja ponekad ostajem bez smisla.
Što više znam,
manje mi je jasno.
Piši mi 
nekako od tamo.
Možda i ja tako spoznam
kakvo je lice bogova...
Pa da uveličam pjesmama
misli
što preskaču oblake,
riječi
što i smrt nadilaze.