LUĐAČKA KOŠULJA

Ne želim opet nervoze.
Zašto mi zidovi prijete
luđačkom košuljom?
Tišinom preljevaju zadovoljstva
i čine me sve smiješnijom.
Ja čujem galamu
podrugljivih osmijeha
kao buku sveprisutnu.
Svijet je ljigav spoj
potlačenih i tlačenika.
Poginjem glavu za sebe,
ne za vas...
Luđačku košulju
samo odavno prerasla...
I ne plaše me
grozne tišine
s jekom vaših cereka.